Tivatska publika imala je zadovoljstvo da pogleda pozorišnu predstavu „U agoniji” po sjajnom tekstu Miroslava Krleže, a publika je bila više nego oduševljena glumcima Brankom Cvejićem, Radovanom Vujovićem i Marijom Vicković.
Branko Cvejić je nakon igranja rekao da je lako igrati velike pisce kakav je Krleža.
- „U agoniji” se sve manje igra, što je velika šteta. Krleža je veliki pisac. Lako je igrati velike pisce. Mnogo je teško igrati male i loše pisce. Ako pozorište hoće da preživi naravno da neće da radi Krležu. Rijetko se nađe producent koji ima želje i hoće da napravi nešto drugo. Boris Mišković iz Budve je za veliku pohvalu. On sad radi Andrića. Bez obzira što je to Nobelovac treba hrabrosti da se to postavi. Ovaj komad se igrao godinama prvi i drugi čin. Treći čin je Krleža dopisao. Ovo je malo adaptirano. Ništa nije dodavano, ali nema prvog čina. Počinje narator. Kad kažete Krleža ljudi pomisle to će biti teško, tri sata, davež, dosta na njemačkom. A ovdje dobijate triler od sat i po koji je veoma zanimljiv. Znate, svako svakoga laže. Imaju i te male, sitne, pozitivne laži, koje život čine lakši. Pa ako i prećutite i to je laž. Ali, ako krenete od onoga šta političar sve slaže, ako sad njega izaberete, onda će biti fenomenalno. Ljudi koji uspiju da nikada ne slažu, imaju bogatiji život - rekao je Cvejić.
Glumica Marija Vucković kaže da je Krleža težak, ali da su ipak uspjeli da ga smjeste u sat i po, kako bi publika koja nije upoznata s Krležom mogla to da prati.
- Bilo je na početku komentara, kad kažem da radimo Krležu, svi su pitali ko će to da gleda i gdje ćemo da igram, a nemamo ni matičnu scenu, mada je imamo u Jugoslovenskom dramskom, ali ipak je ovo privatna produkcija. Mi smo se ipak izborili sa tim jer smo napravili trilersku, napetu predstavu - rekla je glumica Marija Vicković koja je prve korake na sceni napravila upravo u Tivtu u predstavi „Innominato” tivatskog CZK.
- Ja sam inače uvijek željela da igram Lauru. Kad god su me novinari pitali, to sam prvo i govorila, još od studentskih dana. To je bila moja ideja, pa sam to i predložila producentu Borisu Miškoviću i sa ovom fantastičnom ekipom, kolegama Rašom Vujovićem i Brankom Cvejićem smo to realizovali. Da ne preskočim ni rediteljku Anu Đorđević, koja je uradila i adaptaciju fantastično. To je sad možda i potpuno nova drama, drugi i treći čin. Večeras sam slučajno upoznala jednu glumicu iz Minhena. Kad je čula da igram u „U agoniji“, rekla je da je svojevremeno u Minhenu gledala ovu predstavu, koja je trajala pet sati. To je možda dobro za pozorišne sladokusce, ali mi smo ovo sveli na minimum od sat i po i publika je svugdje dobro prati. Svuda je dobro prihvaćena. Prosto je to pravo pozorište, koje je na glumcu. To se danas malo zaboravlja, da je ipak glumac centar pozorišta - istakla je Vickovićeva.Ž.K.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.